visoko u planinu
odlutao je sam
sjeo i zasvirao
svoj posljedni takt
glazbom svojih gusla
proparao je muk
pjevao o ratu što donio mu je
bijesni rimski vuk
bogovi nisu
bili mu skloni
kad poslali su buru
u grob da ga goni
vidio je kroz kišu
žensku siluetu
sa đavoljim smješkom nestade ona
i upade guslar u jamu kletu
slomljenog tijela
al duhom još jak
zatvorio je oči
i guslao u mrak
utkao melodiju
u pore kamena
da odzvanja vječno
jekom vremena
i danas kad prođeš
planinom tom
i osjetiš vjetar
što dušu ti para
znaj da nikakvoga
vjetra nema
već samo
pjesma mrtvog
guslara