Podiglo se sunce i toplinu prosipa
a jutro mi nosi miris milja gorskoga,
pa se sjetim zlatnih suza punog vremena
bio sam k'o divlji vjetar svih tih godina.
Kada čujem naše pjesme krv u meni vri
to je ljubav što u duši godinama zri,
i dok vrijeme ide tu sve jače pripadam
neću svoje lice kriti samo jedno znam.
Bog će uvijek svakom dati
samo treba vjerovati,
biti Božjeg lica slika
posijati gdje si nika.
Tamo gdje su moji korijeni
što ljepota živi u meni,
tamo nosim svaku pobjedu
svojoj zemlji, svome narodu.
Odvest ću te u davninu moje radosti
od izvora sreće pokraj rijeke mladosti,
nek' nas nebo blagoslovi snove ostvari
i sinove sokolove da nam podari.
Tamo gdje su moji korijeni
što ljepota živi u meni,
tamo nosim svaku pobjedu
svojoj zemlji, svome narodu,
svojoj zemlji, svome narodu.
Svojoj zemlji, svome narodu,
svojoj zemlji, svome narodu.
Nosim svaku pobjedu.
